Razlika između kabela i optičkog kabela

Kabel: Kada telefon pretvara zvučni signal u električni signal i prenosi ga na prekidač putem linije, prekidač prenosi električni signal izravno na drugi telefon putem linije za javljanje. Prijenosna linija tijekom poziva je kabel. Kabel se uglavnom sastoji od žica s bakrenom jezgrom. Promjer jezgre žice podijeljen je na {{0}}.32 mm, 0.4 mm i 0,5 mm, što je veći promjer, to je jača komunikacijska sposobnost; također postoje bodovi prema broju jezgrenih žica: 5 parica, 10 parica, 20 parica, 50 parica, 100 parica, 200 parica Čekajte, ovdje spomenuti logaritam odnosi se na maksimalni broj korisnika koje kabel može primiti; ima i bodova po paketu, o čemu ne znam puno. Kabel: glomazan je, težak i ima slabu komunikacijsku sposobnost, pa se može koristiti samo za komunikaciju kratkog dometa.

Optički kabel: Kada telefon pretvara zvučni signal u električni signal i prenosi ga na prekidač preko linije, prekidač prenosi električni signal na uređaj za fotoelektričnu pretvorbu (pretvara električni signal u optički signal) i prenosi ga drugom uređaju uređaj za fotoelektričnu pretvorbu kroz liniju (pretvorite optički signal u električni signal), a zatim ga pošaljite u sklopnu opremu i odgovorite na drugi telefon. Linija između dva uređaja za fotoelektričnu pretvorbu je optički kabel. Rečeno je da je samo podijeljen na broj jezgrenih žica, a broj jezgrenih žica je: 4, 6, 8, 12 pari i tako dalje. Optički kabel: ima prednosti male veličine, male težine, niske cijene, velikog komunikacijskog kapaciteta i snažne komunikacijske sposobnosti. Zbog mnogih čimbenika, koristi se samo za prijenos na velike udaljenosti i od točke do točke (tj. dvije razmjenske sobe). Razlika između njih: unutrašnjost kabela je žica s bakrenom jezgrom; unutrašnjost optičkog kabela je od staklenih vlakana. Optički kabel Komunikacijski optički kabel je vrsta komunikacijske linije u kojoj određeni broj optičkih vlakana oblikuje jezgru kabela prema određenoj metodi, koja je prekrivena omotačem, a neka su također prekrivena vanjskim omotačem kako bi se ostvario prijenos optički signali. Terenski testovi su provedeni u Šangaju, Pekingu, Wuhanu i drugim mjestima sukcesivno. Ubrzo je korišten kao međuuredski spoj u lokalnoj telefonskoj mreži. Nakon 1984. postupno se koristi za međugradske vodove, a koristi se jednomodno vlakno. Komunikacijski optički kabeli imaju veći prijenosni kapacitet od bakrenih kabela, veliku udaljenost releja, malu veličinu, malu težinu i nemaju elektromagnetske smetnje. Od 1976. razvili su se u međugradske vodove, urbane releje, pučinske i prekooceanske podmorske komunikacije, kao i okosnicu žičnih dalekovoda za lokalne mreže, privatne mreže itd., te su se počeli razvijati u području distribucijske mreže korisničkih petlji u gradu, pružajući prijenosne vodove za optička vlakna do kuće i digitalne mreže širokopojasnih integriranih usluga. Kabel je obično kabel nalik užetu formiran uvijanjem nekoliko ili nekoliko skupina vodiča [najmanje dva u svakoj skupini]. Svaka skupina vodiča izolirana je jedna od druge i često upletena oko središta. Izolacijski poklopac; posebno za podmorske kablove. Prvo: postoje razlike u materijalima. Kabel je izrađen od metalnog materijala (uglavnom bakar, aluminij) kao vodič; optički kabel je izrađen od staklenih vlakana kao vodiča. Drugo: postoji razlika u prijenosnom signalu. Kabeli prenose električne signale. Optički kabeli prenose optičke signale. Treće: Postoje razlike u opsegu primjene. Kabeli se danas većinom koriste za prijenos energije i prijenos podataka niske razine (kao što je telefon). Za prijenos podataka uglavnom se koriste optički kabeli.